CAZINSKA BUNA 1950: (II DIO – NASTAVAK) – Vrijeme »Stare« Jugoslavije

• Ako niste pročitali prethodni dio: CAZINSKA BUNA 1950: (II DIO) – Vrijeme »Stare« Jugoslavije

Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske ovi krajevi dobijaju istog gospodara ali ostaju do raspada Habsburške monarhije i dalje izrazito ekonomski nerazvijeni što se zadržava i nastavlja također i u vrijeme Kraljevine SHS odnosno Kraljevine Jugoslavije.

Dok je pretvaranje najisturenijeg evropskog dijela Turskog imperija u vojno granični teritorij očito imalo za posljedicu većin­sku islamizaciju stanovništva tih krajeva to je dvonacionalni sektor posljedica vjerovnog vojno-krajiškog karaktera slunjskog područ­ja. Prema popisu iz 1931. godine Hrvata je bilo ukupno 21.470 a Srba 24.352. Ta činjenica međutim nije smetala stanovništvu da ži­vi u međusobnom poštovanju, slozi i ispomaganju. Velike zasluge u utvrđivanju tih osnovnih vrijednosti imala je uoči i na samom po­četku rata KPJ. Najbolji dokaz za to pruža ratni period kada je, i pored genocidnih pogroma ustaša i okupatora na području slunjskog kotara (sreza) »u potpunosti osujećena bratoubilačka borba i pojava četništva«. Inače po popisu iz 1931. godine u kotaru Slunj bilo je 7.180 domaćinstava sa 45.829 stanovnika raspoređenih u 213 naselja.

Stanovništvo koje su karakterisali i visoka stopa nataliteta i visoka stopa smrtnosti (svako peto dijete nije doživjelo prvu godinu živo­ta) bilo je u većini nepismeno, pretežno se bavilo stočarstvom i po­ljoprivredom. Za poljoprivredu su postojali, međutim, slabi uslovi jer je blizu 3/4 kotara prekriveno šumama, trnjem i kamenjem.

Kao i na Cazinskoj krajini, preovladavalo je sitno gazdinstvo. Od 6.922 gospodarstva 2.818 njin držalo je gazdinstva s površinom od 2-5 ha, 2.356 njih raspolagalo je sa zemljišnom površinom od 5-10 ha. Međutim, s obzirom na krašku pedološku strukturu, jedno gospodarstvo raspolagalo je u prosjeku sa tek 1,93 ha obradive zemlje, što nije bilo dovoljno prosječnoj šestočlanoj porodici. Uz pomenutu rezervu o kvalitetu zemljišta treba zato uzeti i podatak da je 795 gospodarstava raspolagalo sa posjedom od 10-20 ha, od­nosno sa ukupno 10.293 ha. Seoska naselja na slunjskom kotaru bila su razbacana, daleko od komunikacija, nije bilo električnog osvjetljenja ni industrije. Ži­vot seljaka bio je težak, pa su, posebno za vrijeme nerodnih godi­na, bila rijetka gospodarstva koja nisu morala do nove ljetine hra­nu kupovati. Opšta oskudica i seosko siromaštvo stvaraju, s druge strane, dobru podlogu za razvoj zelenaštva i lihvarstva koje prosto cvjeta. Potraživanja seljakovih dugovanja nekoliko puta su nadmašivala njegovu kupovnu moć. Društvena svijest seljaštva bila je iz­razito patrijarhalna i kretala se uglavnom u religijskim okvirima.

Pojave sujevjerja i fatalizma bile su veoma raširene. To je posljedi­ca činjenice što je crkava, bogomolja i svećeničkog kadra bilo tamo više nego, na primjer učitelja i škola. Bez obzira što se radi o dru­goj religiji nego što je ona na Cazinskoj krajini, u pitanju je, dakle, gotovo identična situacija u pogledu stanja društvene svijesti se­ljaštva, kao što je položaj seljaštva i u svakom drugom pogledu ve­oma sličan. Kako zemlja nije smogla nahraniti sve koji su rođeni

na njoj, narod se, tako, u oba ova područja naveliko bavio npr. kirijanjem, prijevozom razne robe. Ekonomskog karaktera bila je, također s obje strane Korane, pojava dječijeg sluganstva koje su prošla brojna djeca iz siromašnih porodica.

Bilo je i vrlo sličnih običaja. Među njih, mada kasnije s mogu­ćom različitom sudbinom po mladu, mogla bi se ubrojati npr. i »krađa« djevojke. Taj bi čin, na slunjskom srezu shvaćen kao »po­kusni brak«, nerijetko završavao, kako piše S. Livada, gotovo bez­ razložnim otjerivanjem žene što je izazivalo šire konflikte. Na drugoj strani, među Muslimanima, žena se uglavnom ne otjeruje, već dodaje. »Udati se na ženu«, znači postati druga ili treća supruga, bila je po šerijatskom pravu uobičajena pojava, ne rijetka i na­kon drugog svjetskog rata. I pored toga što su vjerski običaji i praznici na relativno malom prostoru bili različiti, već zavisno od toga da li su u pitanju muslimani, katolici ili pravoslavci ipak je up­ravo taj zajednički prostor i isprepleo svakodnevni život njegovih stanovnika te se ponešto i slavilo zajedno. Upravo takav je bio 6. maj koji su kao Đurđevdan slavili Srbi, kao Jurjevo Hrvati, kao Jurjev Muslimani Cazinske krajine.

NASTAVIĆE SE …